Da li je libertarijanizam zaista proizvod političke nezrelosti, neizvodljiv u praksi, rezultat sentimentalnosti i nepoznavanja čvrstih činjenica? Ili je to u najboljem slučaju prijedlog „plavog neba“, onaj koji može uspjeti sve dok ide dobro, ali se raspada u trenutku kada kriza nastupi?
Zavisi od jednog šta znači libertarijanstvo – za mene to znači suprotstavljanje proizvoljnoj moći. Obično se u SAD-u konstruira da znači slobodu korporacija (zapravo manje-više totalitarnih institucija) da nesputano propisom izazivaju pustoš na ljudima, životinjama i planeti. Mislim da je tradicionalna forma, kao što je prikazana u npr. van Humboltovim spisima, sve samo ne nezrela. Američka koncepcija, s druge strane, ima ideološku funkciju, ali je, zrela ili nezrela, ovisna o raznim apsurdnostima što znače da se ne može provesti u praksi – tj. izopačuje nečije racionalno nepovjerenje u Fed u odbranu " privatna" tiranija.[1]
Što se tiče nezrelih političko-ekonomskih organizacija koje su uvedene u praksu, kapitalizam (ili kako god da se zove ovo što sada imamo) je otprilike toliko infantilan sistem koliko se može zamisliti – a pričamo o "plavom nebu", ne samo da je gotovo bespomoćan da bi se nosili s velikim katastrofama, većinu današnjih velikih katastrofa zapravo stvara![3]
Što se tiče vizije "grubog individualiste" koja se često predstavlja ili kao ideal ili kao prepreka konstruktivnoj političkoj akciji, ko zaista pati od zablude da tako nešto danas postoji? U osnovi, svako ko ima posao ili pokušava da dobije posao zna iz direktnog ličnog iskustva da tako nešto ne postoji; dolazite, primate naređenja i pomažete da neki nepoznati drugi postanu moćni. Čak i ljudi u klasi profesionalaca/menadžera ili koordinatora podliježu periodičnim nepristojnim podsjetnicima ko je stvarno glavni.[2] Problem je navesti ljude da rade zajedno radi sebe, a ne radi arbitrarnog autoriteta, kao što je poslodavac – a to je oblik libertarijanizma koji ja zagovaram.[4]
FOOTNOTES
-
Znam da je imidž preduzetničkog trgovca ili vlasnika malog preduzeća ono što se zapravo poziva, na sličan način na koji se na sliku klasne borbe pozivaju Obamini PR agenti, ali stvarni zakon koji se usvaja je takav da pomaže korporacijama na štetu potencijalni vlasnik preduzeća i svi ostali – npr. omogućavanje jednom od omiljenih GHW Bushovih, Barrick Gold Strike (rudnik zlata koji se nalazi u blizini mog rodnog grada Elko, NV) pristup zemljištu BLM (Bureau of Land Management) tako što će BLM učiniti biti produžetak zle savezne vlade u cilju pridobijanja podrške javnosti za krađu zemlje.
-
Na primjer, jedan od mojih rođaka radi kao neka vrsta IT projekt menadžera za WSJ i bio je prilično uznemiren kada je novine otkupio Rupert Murdoch. Od tada je izrazila želju za novim poslom (nije da bi joj to zapravo koristilo).
-
a) Svaki sistem je “plavo nebo”, zapravo, čak i najtruliji, jer uvijek može biti gore. Legitimno pitanje glasi: “Da li je ovaj prijedlog relevantan za sadašnje stanje stvari?”
b) Šta je sa humanitarnim organizacijama kao što je FEMA? One postoje samo u onoj meri u kojoj je kapitalizam subvertiran, kao što su obilno ilustrovali nedavni događaji.
-
Očigledno, zajednički rad znači da se neće uvijek uspjeti; čega se, po mom mišljenju, mnogi plaše od demokratske ekonomije. Pa, s jedne strane, čovjek treba posao i samim tim provodi značajan dio svog života potpuno podređen volji drugih u bilo kojoj nedemokratskoj alternativi. S druge strane, ljudi koji imaju neku moć u sadašnjem aranžmanu moraju sarađivati na isti način kao što bismo svi mi u participativnoj ekonomiji – u odboru za saradnju ili na sastanku menadžera, npr. Prema tome, situacija bi bila samo poboljšanje jer većina i ograničenja su ona koja se lako mogu roditi – imamo primjere u sadašnjosti koji to dokazuju.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati