Život u Gazi je sumaran. Prema izvještaj (.pdf) koju je danas objavilo osam nevladinih organizacija za ljudska prava sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu, uključujući Amnesty International, Christian Aid, Oxfam i Save The Children UK, "[s]tuacija za 1.5 miliona Palestinaca u Pojasu Gaze sada je gora nego što je ikada bila od početak izraelske vojne okupacije 1967." Zaključuje se da,
„[u] smislu siromaštva, ovisnosti o pomoći u hrani, humanitarnog pristupa, nezaposlenosti, pristupa osnovnim uslugama i medicinskim potrepštinama, svjedoci smo humanitarne krize bez presedana u Gazi.
Iako je situacija već bila strašna, postala je "eksponencijalno" gora kao rezultat "ekstremnih" sankcija koje su uveli Izrael i međunarodna zajednica. Kako je to rekla šefica UNRWA Karen Koning Abu Zayd,
“Gaza je na pragu da postane prva teritorija koja je namjerno svedena u stanje krajnje oskudice, uz znanje, pristanak i – neki bi rekli – ohrabrenje međunarodne zajednice.”
Izvještaj ne opisuje ništa manje nego "osiromašenje čitave populacije". 80% porodica u Gazi oslanja se na međunarodnu pomoć u hrani, u poređenju sa 63% u 2006. godini. Ova cifra će se "naglo povećati" ako se trenutna situacija nastavi. Ekonomija Gazane "više nije na ivici kolapsa – ona je propala." Sa privatni sektor (.pdf) devastirano (3,500 od 3,900 fabrika je zatvoreno u poslednjih šest meseci), nezaposlenost je blizu 40% i trebalo bi da dostigne 50%. Tipično domaćinstvo sada troši 62% svog prihoda na hranu, u poređenju sa 37% u 2004. U četiri mjeseca nakon što je Hamas preuzeo kontrolu nad Gazom u junu 2007. godine, srednja potrošnja domaćinstava opala je za 22%, a broj domaćinstava koja žive ispod „linija dubokog siromaštva“ od 2.30 dolara dnevno skočila je sa 55% na 70%. Izvještaj se nastavlja:
"Ulazak i izlazak iz Gaze je gotovo nemoguće i zalihe hrane i vode, tretmana kanalizacije i osnovne zdravstvene zaštite više se ne mogu uzimati zdravo za gotovo. Kao rezultat blokade i kolapsa ekonomije, malo je novca za kupovinu Cijene hrane i hrane za maloprodaju rastu, a pšenično brašno, mlijeko za bebe i pirinač, između ostalih osnovnih proizvoda, su sve oskudniji. 2007% respektivno."
Ukratko, stanovnici Gaze žive u "zatvoru", a njihovi tamničari sistematski svode svoje živote na potpunu bijedu. Međunarodna blokada "uništava infrastrukturu javnih usluga", a izraelska ograničenja na gorivo i struju uvelike pogoršavaju krizu. Bolnice jedva da funkcionišu, dok izraelski "napad na osnovne usluge" "sistematski uništava vodovodnu i kanalizacionu infrastrukturu Pojasa Gaze":
"Bolnice ne mogu proizvesti struju kako bi održale rad opreme za spašavanje života ili za proizvodnju kisika, dok se 40-50 miliona litara kanalizacije nastavlja izlijevati u more dnevno."
Zdravstvena zaštita u Gazi se "dramatično pogoršala" u posljednjih šest mjeseci. Kao rezultat izraelskih ograničenja na gorivo i električnu energiju, bolnice "imaju nestanke struje u trajanju od 8-12 sati dnevno", a postoji i "nestašica od 60-70 posto dizela potrebnog za bolničke generatore". Pristup zdravstvenoj zaštiti u inostranstvu je od ključnog značaja za stanovništvo Gazane, jer tretmani kao što je hemoterapija nisu dostupni u Pojasu. Udio aplikanata koji su dobili dozvolu za izlazak iz Gaze radi liječenja značajno se smanjio nakon što je Hamas preuzeo kontrolu nad Gazom. Ovo, zajedno sa nekoliko izvještaja da je Izrael uvjetovao dozvole pacijentima koji daju informacije o osumnjičenima, sugerira da Izrael u mnogim slučajevima odbija da dozvoli kritično bolesnim Palestincima pristup liječenju u Egiptu ili Izraelu iz čisto političkih razloga. U periodu od oktobra do decembra 2007. Svjetska zdravstvena organizacija potvrdila je smrt 20 pacijenata, uključujući 5 djece, nakon što im je Izrael odbio izdati dozvole za liječenje u inostranstvu. Drugi izvori navode cifru mnogo više, a pravi broj vjerovatno nikada neće biti poznat. Iz prethodnog iskustva znamo da su sankcije ekstremne kao što su ove mladi, stari i slabašni posebno teški – u Iraku je, na primjer, režim sankcija ubio do milion ljudi, od kojih su polovina djeca. I ovdje je utjecaj blokade na djecu u Gazi, koja čine 56% stanovništva, bio "ogroman". Jedan od pokazatelja njihove patnje je "skoro 80% stopa neuspjeha" među učenicima od četvrtog do devetog razreda, sa stopom neuspjeha od 90% za matematiku. Ovo u društvu poznatom po tome što visoko vrednuje obrazovanje. Nevladine organizacije zaključuju da je izraelska blokada "efektivno razgradila ekonomiju i osiromašila stanovništvo Gaze". To predstavlja "kolektivnu kaznu" i "nezakonito je prema međunarodnom pravu". U izvještaju se naglašava da je humanitarna kriza u Gazi "proizvedena od strane čovjeka, da se može u potpunosti izbjeći i da se uz neophodnu političku volju može i preokrenuti". Napominjući da je trenutna strategija "neuspješna na svim nivoima" (u stvari, rekao bih da je u velikoj mjeri uspjela, što je gore navedeno je predviđeni rezultat američke/izraelske politike), ona poziva na prekid blokade, nastavak normalnog isporuke goriva i struje i mirovni proces koji uključuje "politički dijalog sa svim palestinskim stranama". Kao Henry Siegman piše,
“Vrijeme je da iskoristite Hamasovu ponudu obostrani prekid vatre to ne samo da bi okončalo ubijanje u Gazi i na Zapadnoj obali i raketnu vatru na Sderot i Aškelon, već i spriječilo potencijalno katastrofalnu eskalaciju kojoj prijeti Barak. Takav prekid vatre bi također ponudio priliku za preoblikovanje – uz saradnju Saudijske Arabije, Egipta i drugih arapskih zemalja – palestinske vlade jedinstva koja bi mogla nastaviti mirovne pregovore na realističnijim osnovama. Naravno, Olmert i Barak će se protiviti takvom kursu, ali većina izraelske javnosti favorizuje posezanje za Hamasom. Kakva nada postoji za izraelsko-palestinski sporazum prije nego što opcija dvije države nestane ovisi o tome da Sjedinjene Države konačno zeznu političku i moralnu hrabrost da iskoriste svoju značajnu polugu s Izraelom i Palestincima kako bi ih vratile na put zdravog razuma."
Nažalost za sve, a posebno za terorizovano stanovništvo Gaze, izgleda kao da su Izrael i SAD ostaju odlučni uništiti Hamas kao političku organizaciju, bez obzira na cijenu.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati